GOVOR PREDSEDNIKA REPUBLIKE KUBE, FIDELA KASTRA RUSA, NA ZVANICNOM OTVARANJU
ŠKOLSKE 2002 - 2003. GODINE. TRG REVOLUCIJE, 16. SEPTEMBAR 2002.

Radnici i studenti u prosveti,
Građevinski stručnjaci i dobrovoljci,
Partijski kadar, Omladinska organizacija i ostale masovne organizacije koje su učestvovale u građevinskom poduhvatu 779 škola,
Direktori preduzeća i ustanova koje su sarađivale u ovim velikim radovima,

Danas, 16. septembra, kao što smo i predvideli, zvanično se otvara školska godina i odlučno se objavljuje potreba da nastavimo da sprovodimo, do njenih krajnjih posledica, radikalnu obrazovnu reformu. Više od elementarne obaveze prema čovečanstvu i socijalnoj pravdi, ovo je za naš narod i imperativ naše epohe i naše budućnosti.
Od uspeha koji postignemo imaće koristi mnogi drugi narodi u svetu.

Borba za nacionalno oslobođenje donela je sa sobom iskorenjjivanje nepismenosti, dovodenje učitelja i škola u svaki kutak zemlje, transformaciju edukativnog sistema i njegovog sadržaja, raznovrsnost u podučavanju, stvaranje i razvoj obrazovanja tehničkog i stručnog karaktera, povećanje broja i rasprostranjenost univerziteta po celoj zemlji, uspostavljanje specijalnog obrazovanja za desetine hiljada dece i adolescenata kojima je to bilo potrebno i učinila je da srednje i više obrazovanje bude dostupno svim mladima tako što je omogućila na stotine hiljada stipendija i drugih obrazovnih programa koji su sprovodeni takvim ritmom kakav svet još nije upoznao.

Primenjivane su nove metode u svakoj etapi da bismo se izborili sa teškoćama i preprekama, naizgled nepremostivim, uprkos neprekidnim subverzivnim i agresivnim akcijama iz inostranstva, oštroj i nemilosrdnoj ekonomskoj blokadi i pokušaju tehničkog i naučnog izolovanja koji su trajali više od četiri decenije i još uvek traju.

Sagrađeno je i opremljeno na hiljade škola svih vrsta. Podučeno je na stotine hiljada učitelja i profesora. Nije zanemareno ni formiranje kadrova za odbranu Otadžbine i Revolucije. Iz vojnih stručnih škola i akademija naših Revolucionarnih oružanih snaga izašlo je na hiljade vojnih lica višeg stepena, koji su svoj patriotski duh, internacionalizam i hrabrost pokazali u herojskim i pobedonosnim misijama izvršenim unutar i van zemlje.

Veličanstven je bio obrazovni poduhvat ostvaren prvog januara 1959. koji se ogleda u samoj činjenici da je na svakog svršenog učenika šestog razreda - čiji je broj tada jedva prelazio 400 hiljada - Revolucija izvela na put i poducila po dva univerzitetska stručnjaka ili intelektualca.

Veliki broj naučnika koji danas radi u stotinak centara ili ustanova za istraživanje sa kojima raspolaže naša zemlja, potvrđuje postignuti napredak. Zbog toga neki govore o prvoj i drugoj prosvetnoj revoluciji koje su prethodile sadašnjoj etapi.

Neka je slava i hvala muškarcima i ženama koji su izveli takve poduhvate! Bez ogromnog kapitala u ljudstvu koji je Revolucija stvorila ne bi moglo ni da se sanja o velikoj prosvetnoj revoluciji koju Kuba danas sprovodi i čiji će rezultati prevazići sve granice naše zemlje.

Ono što smo učinili do današnjeg dana polazilo je od univerzalno prihvaćenih koncepata i metoda nastalih u elitnim društvima najbogatijih i najrazvijenijih kapitalističkih zemalja. Revolucija je bez svake sumnje unela sopstvene obrasce koji su bili u skladu sa postavljenim ciljem omasovljavanja školovanja koje bi obuhvatilo sve građane, a posebno decu i mlade.

Sada se radi na usavršavanju ostvarenog zadatka, ali na osnovu potpuno novih ideja i koncepata. Sada tražimo ono, što po našem mišljenju treba da predstavlja, i predstavljaće, jedan obrazovni sistem koji će sve više doticati pitanje jednakosti, potpune pravde, samopoštovanja i moralnih i društvenih potreba građana u modelu društva koji je kubanski narod zacrtao sebi da stvori.

Takvi ciljevi nikada neće biti dostupni kapitalističkom društvu. Ne postoji za to, niti će ikada postojati potrebna doza humanizma i solidarnosti u jednom takvom društvu čiji će pokazatelji obrazovanja i kulture, bez obzira na sve njihovo bogatstvo i tehnologiju, sve više zaostajati u odnosu na Kubu.
To već nepobitno pokazuju mnogi od tih pokazatelja.

Puna svest o potrebi jedne radikalne obrazovne reforme u našoj zemlji nastala je pre skoro tri godine, kada smo bili primorani da pokrenemo ceo narod i tražimo podršku medunarodnog javnog mnjenja, pa čak i samog američkog naroda, u borbi protiv nehumane i ogromne nepravde nanete jednom kubanskom ocu, siromašnom, poštenom i ponosnom radniku, tako što su mu oteli sina od pet godina, koji je bio žrtva jedne tragedije, kao i mnoge druge tragedije koje se često događaju kao posledica ubilačkog Zakona donetog pre više od 35 godina sa ciljem da podstiče ilegalne izlaske iz zemlje i istu destabilizuje.

Samo učešće dece i omladine na marševima i otvorenim tribinama, njihovi potresni govori i osećanja solidarnosti i patriotizma, što je rezultat požrtvovanog napora njihovih učitelja i profesora, u uskoj saradnji sa roditeljima, veoma je uticalo da se pokaže veći interes i pažnja problemima i teškoćama izazvanim specijalnim periodom - nestašica knjiga, blokova za crtanje i školskog materijala - kao i problemima koji bi mogli štetno delovati na briljantno obrazovanje koje su naša deca, adolescentni i mladi stekli zahvaljujući edukativnim programima naše Revolucije.

Znali smo da Kuba uveliko zauzima prvo mesto među svim zemljama Latinske Amerike. Njena deca su posedovala skoro duplo veće znanje iz glavnih predmeta osnovnog obrazovanja: Jezik i Matematika.
To je priznato od međunarodnih organizacija. U traženju podataka i u razmišljanjima na svakodnevnim sastancima na kojima su učestvovali, zajedno sa partijskim kadrovima, i Omladinska organizacija i masovne organizacije, predstavnici i vođe pionira i učenika srednjeg i višeg stepena, dolazili smo do zaključaka i detaljno razmatrali postojeće propuste, probleme, teškoće i nedostatke koji su, i pored postignutih uspeha, štetili obrazovni sistem, a uz to i rezultate koje društvo kao što je naše je trebalo i moglo da dostigne na svim poljima koja, su ustvari, najuzvišeniji i najpoželjniji ciljevi ovog društva.

Iz različitih razloga smanjivao se broj mladih koji su hteli da se upišu na Pedagoške institute i postanu nastavnici osnovnih škola. Na stotine učionica u prestonici imale su po 40 učenika, a prosek je bio 37. Većina učitelja je imala staž od 15 do 30 godina. Škole bi jednog dana odjednom mogle da ostanu bez kvalifikovanog nastavnog osoblja sa najvećim iskustvom.
U srednjim školama bi se javila velika potreba za stručnim profesorima za jedanaest, dvanaest i trinaest predmeta po razredu. Postojala bi samo jedna smena sa mnogo učenika, smanjio bi se sadržaj predmeta koji se predaje. Navodim samo neke od problema. Ne želim da ponovim ostale koje sam već napred izneo.

Bili su prisutni kako objektivni tako i subjektivni faktori. Međutim, glavno je bilo da se prevazidu stari koncepti.
Generalizovani problemi srednjeg obrazovanja u celom svetu ne bi moglo da nam posluži za utehu.

U idejnoj bici, svakog dana su se među nama rađale nove ideje, a svaka od njih je rađala drugu. Mnoge od njih bile su vezane za obrazovanje, a nije se radilo samo o školskom, već i o ekonomskom, kulturnom i političkom obrazovanju celog naroda. Mere su se, jedna za drugom, donosile u hodu. Svaka nova ideja bila je podvrgnuta prethodnim, ozbiljnim ispitivanjima i eksperimentima pod realnim uslovima. Nije se moglo gubiti vreme i čekati "dok na vrbi rodi grožđe". Sredstva su bila oskudna. Trebalo je tražiti realna rešenja. Novinska hartija koja se koristi za štampanje materjala za Univerzitet za Sve, za vredna književna dela ili za sadržaj okruglih stolova od posebnog značaja, nastala je zbog nedostatka sredstava za štampanje knjiga.
Sa jednim dolarom mogli su se odštampati materijali po ceni 150 puta jeftinijoj od cene jedne knjige u bilo kojoj knjižari na svetu.

Možda je od najvećeg značaja bila ideja da se koriste sredstva za masovnu komunikaciju i audio-vizuelna i kompjuterska oprema za podučavanje dece, adolescenata i odraslih lica u školama i kod kuće.
Uvedeni su u opštu upotrebu televizija i video kao audio-vizuelna sredstva od velikog značaja u osnovnom i srednjem obrazovanju.
Danas, svaka učionica u čitavoj zemlji ima po jedan televizor: 81.169, a na svakih 100 učenika po jedan video uređaj. Prošle školske godine uvedeno je 44.790 kompjutera i obučeno više od 12.000 mladih profesora za držanje casova iz ove oblasti, ne samo u univerzitetskim centrima, već i u predškolskim ustanovama (gde su obavljena zanimljiva ispitivanja o sposobnosti dece za usvajanje ove materije), pa sve do dvanaestog razreda škole.
Broj seoskih škola, elektrificirane za te svrhe pomoću solarnih panoa, dostiže 2.320.

Ideja da se proširi univerzitetsko obrazovanje na celu zemlju takođe ce biti od ogromnog značaja. Javila se kao nametnuta potreba zbog desetine hiljada učitelja i profesora večernjih škola, socijalnih radnika, umetnickih instruktora, radnika i tehničara viših kurseva i drugih programa u razvoju, među kojima mnogi od njih će morati da nastave univerzitetske studije na svojim radnim mestima i prebivalištima.

Nemoguće je sada navesti sve primere. Mnogi od danas ovde prisutnih znaju kako su započeli i razvijali se mnogobrojni programi. Rad je bio intenzivan, a rezultati ohrabrujući.

Prvi zaključak do kojeg smo došli je taj da je potrebno pod hitno nastaviti i usavršavati ostvareni napor. Moglo bi se skoro rećii da tek počinjemo.
Potrudiću se da sažeto navedem izvesne podatke.
Troškovi u prosveti za 2002, uključujući i ostvarene investicije, računa se na 3.121 miliona pezosa, što odgovara 11,4% Bruto nacionalnog proizvoda, pokazatelj u kojem smo uvek bili iznad ostalih zemalja hemisfere.

Broj učenika u obrazovnim ustanovama iznosi 2.623.300, od toga 423.277 u internatskom smeštaju, 635.739 u polu-internatskom smeštaju , a 1.564.284 su spoljni učenici.
Predškolsko i osnovna škola: 995.581.
Niža srednja škola: 502.533.
Gimnazija: 161.017.
Specijalne škole: 55.668.
Stručno i tehničko obrazovanje, koje ukljucuje formiranje nastavnog osoblja za večernje škole, umetničke instruktore, nastavnike fizičkog vaspitanja, stručne umetnicke škole i druge: 606.653.
Broj onih koji pohadaju studije na univerzitetskom nivou kroz različite vidove i načine iznosi 201.257.

Učenici škola za integralnu obuku mladih izmedu 17 i 30 godina starosti, koji su bili nezaposleni, a sada studiraju i usavršavaju se primajući od države pomoć u skladu sa njihovom školskom spremom, iznosi 100.591.

Naredne nedelje otvoriće se škole za najmanje 90.000 radnika šećerne industrije, čija se radna mesta smanjuju nakon restrukture ove industrije zbog niskih i pogubnih cena ovog proizvoda na međunarodnom tržištu, što je zemlji donelo velike neto gubitke u konvertibilnim valutama. Oni će dobijati pristojnu nadoknadu na osnovu zarade koju su ranije primali, a istovremeno će sticati široka opšta znanja koja će podići njihovo samopoštovanje i biće od velike koristi i za zemlju i za radnike. Prvi put u istoriji stvara se radno mesto za učenje.

Broj učitelja i profesora u službi sa kojima danas zemlja raspolaže, a koji sprovode ove programe: 222.286.
Ukupan broj radnika u sektoru obrazovanja, nastavno i nenastavno osoblje: 433.200.
Broj obrazovnih centara: 13.343.

U toku poslednjih 18 meseci, u celoj zemlji izgrađeno je 4.453 novih učionica kapaciteta za više od 90.000 učenika. Osnovno obrazovanje u prestonici je već dostiglo idealni cilj od 20 ili manje učenika po jednom učitelju i jednoj učionici. U većini osnovnih škola ostalih provincija dostignut je cilj od 20 ili manje učenika na jednog učitelja i jednu učionicu.

U slučaju da se u nekim školama premaši ovaj broj učenika po učionici, onda će raditi dva učitelja na jedno odeljenje. Ostalo je samo 19.000 učenika osnovnih škola na Kubi - što čini 2,6% od ukupnog broja upisanih - koji nemaju ovako povoljne uslove za učenje, a što će biti prevazideno u toku ove školske godine.

Sada naš najveći izazov predstavlja obrazovanje kod nižih razreda srednjih škola. U glavnom gradu Republike postoje 167 škola ovog nivoa sa 89.900 upisanih učenika koji imaju samo 657 učionica različitih kapaciteta koji varira izmedu 35, 40 i 50 učenika po učionici. Zbog toga, oko 35.000 učenika raspolažu slobodnim učionicama samo za jednu smenu, prepodnevnu ili popodnevnu.

Oko 50.000 učenika odlazi u podne kući ili na neko drugo mesto da ruča.
Deo njih se ni ne vrati u školu na školske ili vanškolske aktivnosti, neke su i fakultativne, a nedostatak rada u dve smene za desetine hiljada upisanih doprinosi tome da se mnogi učenici tog nivoa mogu videti na ulici u vreme nastave.

U srednjim školama glavnog grada potrebno je 200 učionica od po 30 učenika, preduzimanje mera za rešavanje problema oko ručka, usavršiti organizaciju aktivnosti, povećati disciplinu učenika i da nastavnici i porodica više iziskuju od njih da bi se savladali ovi problemi. Sa spremnošću čitavog sadašnjeg nastavnog osoblja ovog stepena obrazovanja, koji su odlučili da predaju dva ili više predmeta, sa pojačanjem od više hiljada integralnih profesora večernjih škola koje upravo obučavamo, i uz optimalno korišćenje savremenih raspoloživih audio-vizuelnih sredstava, adolescenti ce u ovom značajnom periodu svog života, udvostručiti znanje koje mogu i treba da steknu.
Ostale provincije se suočavaju sa sličnim problemima na tom stepenu obrazovanja koji će odlucnim i upornim naporima biti prevaziđeni.

Zašto je Kuba pozvana da ima vrhunsko mesto u svetskom obrazovanju? Poređenje više nije moguce izvršiti sa Latinoameričkim zemljama i ostalim zemljama Trećeg sveta.

Razmotrimo podatke koji stižu različitim putevima o stanju u obrazovanju u samim razvijenim zemljama i uporedimo ih sa podacima u našoj zemlji.
Stopa školovanja u osnovnom obrazovanju:
Kuba 100; Španija 100; Francuska 100; Holandija 100; Italija 100; Japan 100; Norveška 100; Portugal 100; Švedska 100; Danska 99; Velika Britanija 99; Finska 98; Kanada 95; Sjedinjene Države 95; Irska 92 i Nemačka 86.
Izvori: UNESCO i Euridice.

Procenat ućenika koji završi peti razred:
Kuba 100; Nemacka 100; Danska 100, Finska 100; Japan 100; Norveška 100; Kanada 99; SAD 99; Francuska 99; Italija 99; Španija 98; Švedska 98; Irska 97 i Portugal 97.
Izvori: UNICEF, UNESCO.

Školski uspeh u matematici:
Treci razred: Kuba 78.2; Kanada 54.4; Engleska 40.2; Island 34.1; Irska 53.7; Japan 77.4; Norveška 31,6; Portugal 45.4; Škotska 44; SAD 54.6 i Holandija 59.6.
Cetvrti razred: Kuba 81.6; Kanada 70.4; Engleska 53.2; Island 56.9; Irska 71.3; Japan 86.7; Norveška 63.7; Portugal 60.7; Škotska 62.4; SAD 70.3; Holandija 83.4.
U trećem razredu smo iznad svih.
U cetvrtom razredu smo iza Japana i Holandije.
Izvori: OSDE i UNESCO.

Postojanje edukativnih kanala:
Imaju: Kanada i Japan
Nemaju: Danska, Španija, SAD, Finska, Francuska, Irska, Norveška, Holandija, Portugal, Engleska i Švedska.
Izvor: Objavljena informacija.

Kuba poseduje nešto više nego što je Edukativni kanal. Emituje dnevno od 10 do 12 sati edukativnog materijala putem dva nacionalna kanala i dodatno koristi Edukativni kanal u punom razvoju. Ovaj kanal već obuhvata glavni grad Republike i veliki deo provincija Havane i Santijaga de Kube. Dospeće i do svih glavnih gradova provincija i do većih gradova u zemlji, kao i do većeg dela seoskih područja pre nego što se završi ova školska godina.
Imaće mnogo više časova školskog emitovanja kao dela jednog sistema koji je organski vezan za sve nivoe i vrste obrazovanja u zemlji.
Nigde u svetu ne postoji nešto slično.
Izvor: Objavljeni podaci.

Postojanje televizora u svim učionicama:
Ima: Kuba
Nemaju: Nemacka, Kanada, Danska, Španija, SAD, Finska, Francuska, Irska, Italija, Japan, Norveška, Holandija, Portugla, Engleska, Švedska.
Radi se o opšte primenjenom obrazovnom metodu koji postoji samo u našoj zemlji.
Izvor: Objavljeni podaci.

Nastavno osoblje na broj stanovnika:
Kuba 1:42.23; Danska 1:53.6; Portugal 1:54.7; Švedska 1:55.4; Francuska 1:62.7; Irska 1:64.6; Kanada 1:66; SAD 1:67.7; Španija 1:68.5; Holandija 1:69.6; Japan 1:77.8; Nemacka 1:78.7; Finska 1:79.2; Italija 1:83.5 i Engleska 1:83.95.
Izvor: UNESCO.

Maksimalan broj učenika po učionici u osnovnom obrazovanju:
Kuba 20; Kanada 25; Španija 25; Norveška 25; Engleska 25; Danska 28; Nemacka 30; SAD 30; Finska 30; Francuska 30; Japan 30 i Portugal 30.
U slucaju Nemačke i SAD, ne postoji jedinstveni pokazatelj za citavu zemlju i varira od države do države.
Izvor: Objavljeni podaci.

Kao što se može proceniti, vec smo daleko iznad najrazvijenijih zemalja u većini osnovnih obrazovnih pokazatelja. Skoro da nismo ni svesni da smo vodeći. Oni nemaju ni najmanju mogućnost da nas premaše na bazi svog društvenog i ekonomskog kapitalističkog modela. Kako se budu razvijali sadašnji projekti i uklonili nedostaci i teškoće, tako ćemo mi imati još veću prednost.

Ovim obrazovnim pokazateljima pridružiće se napori desetine hiljada umetničkih instruktora čije je formiranje već započelo, doći će do prave eksplozije u svim granama umetničke aktivnosti i na intelektualnom polju, i do brzog napretka našeg naroda u opštoj integralnoj kulturi.

Ne radi se o snovima i mašti, već pocinje da se nazire stvarnost.

Vredi boriti se za njih!
Otadžbina ili smrt!
Pobedićemo!