GOVOR PREDSEDNIKA REPUBLIKE KUBE, FIDELA KASTRA RUSA, NA ZAVRŠETKU STUDIJA PRVE GENERACIJE STUDENATA ŠKOLA ZA NASTAVNIKE UMETNOSTI, NA TRGU ERNESTO ČE GEVARA, SANTA KLARA, 20. OKTOBAR 2004 G.

Profesori i radnici Škola za nastavnike umetnosti;
Mladići i devojke koji ste završili prvi stepen humanističkih nauka i za nastavnike umetnosti;
Vljaklarinci;
Sunarodnici sa cele Kube:

Prošlo je tačno četiri godine, pet meseci i tri dana, od kada smo 17. maja 2000 g. na sastanu Radne grupe za borbu ideja usvojili projekat za obrazovanje nastavnika umetnosti. Neposredna mera se sastojala u brzom pronalaženju 15 školskih objekata sa neiskorišćenim kapacitetima po čitavoj zemlji i stvaranje u njima materijalne osnove potrebne za početak, septembra te godine, prve godine školovanje najmanje 4.000 studenata i obrazovanje nekih 30.000 nastavnika umetnosti za 10 godina.

Program koji je u tom pravcu stvoren prvih godina Revolucije, iako je dao skromne, ali obećavajuće plodove, sveden je skoro na nulu i bilo je neophodno da se ponovno uspostavi na čvrstim osnovama, sa svom snagom, znanjima i revolucionarnom svešću koje je naš narod već imao. Učenici su trebali da budu rigorozno odabrani među mladima koji su nedavno završili deveti razred. Škole, bi, što se tiče kapaciteta, bile što je moguće više prilagođene stanovništvu svake od 14 provincija i specijalnoj opštini Ostrva Mladosti.

Za samo tri mesece je pripremljeno 15 škola, istovremeno sa selekcijom prvih 4.000 učenika koju su, u tesnoj koordinaciji, obavili Unija mladih komunista (UMK), Pionirska organizacija »Hose Marti«, i ministarstva obrazovanja i kulture. Izrađeni su planovi i programi nastave, organizovano je nastavničko veće, dizajnirane su i proizvedene uniforme, pripremljena je za početak neophodna bibliografija i otpočela je kupovina instrumenata i materijala za rad.
4 septembra 2000 g. počeli su časovi u 15 škola za nastavnike umetnosti.

Za prvu školsku godInu je konkurisalo 12.000 učenika. Sledećih godina se u proseku prijavljivalo 17.000 za svaku novu školsku godinu. Izbor je mogao da bude širok i kvalitetan.

Neki nisu verovali da će taj plan biti moguć. Pitali su se odakle će se naći profesori i materijali za nastavu. Drugi su se pitali kako ćemo stvoriti nove škole, ako uslovi u već postojećim nisu bili dobri.

18. februara 2001 g., posle šest meseci rada, zvanično je u školi »Manuel Asunse Domeneć« u Vilja Klari, otvoren Program škola za nastavnike umetnosti koji je počeo da funkcioniše kao suštinski i nerazdvojni deo »borbe ideja«.
Tokom ove prve četiri školske godine završavali su se graditeljski projekti koji su omogućili da se raspolaže kapacitetom za 16.200 studenata.
Troškovi u devizama za osnovne investicije su bili:

Za materijalnu bazu opštih i usmerenih studija 1.795.036 dolara.
Za materijalnu bazu za život 1.958.796 dolara
Za građevinske i tehnološke investicije 9.891.975 dolara-

Kao interesantan podatak dodajem da ukupan devizni trošak za razvoj objekata ovog izuzetnog obrazovnog i kulturnog programa tokom četiri godine, po aktuelnim cenama nafte na svetskom tržištu, odgovara približno trodnevnom trošku za potrošnju goriva na Kubi.

Na prvu godinu se upisalo 4.086 studenata. Nastavničko veće je sačinjavalo 1.111 profesora.

Danas se raspolaže kapacitetom za upis 16.168 studenata: 4.535 za muziku, 4.202 za likovne umetnosti, 3.692 za pozorište i 3.739 za ples.
Nastavničko veće je sastavljeno od 2.852 profesora, 715 za opšte obrazovanje i 2.137 za stručno. Od tih profesora 1.228 su redovni i 1.624 vanredni.
Pravedno je istaći da su se mnogi profesori, umetnici i intelektualci priključili naporima za kompletiranje nastavničkih veća škola za nastavnike umetnosti; oni su obogatili planove studija i uspeli da, ono što je u jednom trenutku iščezlo, opet iznikne sa većom snagom, kao deo kolosalne bitke za postizanje jedne integralne opšte kulture našeg naroda. Isto tako treba da odamo priznanje ulozi 2.531 nastavnika umetnosti koji su dugi niz godina tokom revolucije ostali na svom poslu i koji su odlučno podržali ovu inicijativu.

Tokom ovih pet školskih godina rada škola za nastavnike umetnosti, uključujući i ovu sadašnju, upisano je ukupno 20.235 studenata.

Danas je diplomiralo 3.237 studenata od 4.086 koji su se upisali na prvu godinu; 34 studenta se pripremaju da uskoro daju završni ispit, što ukupno čini 3.271 svršenog studenta. Dobijaju zvanje završenog prvog stepena humanističkih nauka i nastavnika umetnosti, muzike, likovnih umetnosti, pozorišta ili plesa, pošto savladaju nastavni plan studija od 7.000 sati u slučaju onih koji su se specijalizovali za muziku, 7.320 sati za likovne umetnosti, 6.840 sati za pozorište i 7.000 sati za ples. Svi oni treba da, osim svoje struke, poseduju i široku osnovu znanja o svim ostalim sferama umetnosti.

Plan studija je usavršavan tokom ovih godina rada. Program uključuje časove razmene mišljenja i diskusije, audio-vizuelnog programa i stručnu praksu i nezavisnu aktivnost u četvrtoj godini, planirane u nastavnom rasporedu.
Da bi se savladali ti ciljevi škole raspolažu video salama, bibliotekama, kompjuterskim laboratorijama gde je odnos kompjutera po učeniku 1 prema 30, muzičkim salama, podijumima za ples i pozorište, kao i ateljeima za likovne umetnosti.

Svršeni studenti ovih škola, tokom četiri godine studija treba da koriste ili pročitaju prosečno 167 naslova vezanih za njihovu struku, kubansku i svetsku književnost i istoriju.
Od onih koji završavaju:
• 61,04 % su belci, 13,.3 % crnci i 25,6% melezi, što odgovara na približno veoma zadovoljavajući način etničkom sastavu našeg stanovništva.
• 62,09 % su žene i 37,90% muškarci.
• Od svršenih studenata 1.822 su članovi UMK, što čini 56,3%.

Oni koji danas završavaju kao deca nisu ni sanjali da će biti nastavnici umetnosti. Preko noći se pojavila jedna nova mogućnost. Mnogi od njih su možda sanjali mogućnost da se profesionalno posvete muzici, likovnim umetnostima, plesu ili pozorištu, ali nisu imali tu priliku.

Pratila nas je dilema da li će biti umetnici ili ne. Danas se sve češće čuje da su umetnici jedne lepe profesije podučavanja naroda umetnosti. Oni su u svom radu sa decom otkrili jedno polje pedagogije koje ih obogaćuje i nema zbog čega da postoji kontradikcija između jedne i druge delatnosti. Isto tako ne treba im uskratiti mogućnost da razviju svoje umetničko delo, ako su u stanju da ispune dužnosti kao nastavnici u nekoj školi.

Individualna odgovornost pred obavezom stečenom uz Revoluciju i rad, vodiće ih ka ispunjenju dužnosti nastavnika.
93 % onih koji završavaju, do pre četiri godine nisu imali ni jedan čas iz oblasti koje danas poznaju. I mada im nedostaje još mnogo da nauče o svojoj profesiji, o umetnosti, o radnom životu i o predanosti Revoluciji, tačno je da više nisu isti kao onda kada su došli da prokrče ovaj put. Sazreli su fizički, politički i društveno.
Od 6. septembra ove godine počeli su da rade u osnovnim, srednjim i specijalnim školama svih opština u zemlji. Raspoređeni su na sledeći način:

684 u osnovnim školama
704 u polu-internatskim osnovnim školama
56 u internatima na tom nivou
117 u osnovnim srednjim školama na selu
50 u osnovnim srednjim školama u gradovima
50 u školama za decu sa problemima u ponašanju

Delatnost koju će obavljati nastavnici u obrazovnim centrima biće usmerena ka postizanju pet glavnih ciljeva:
• Razvoj radionica za kreaciju i vrednovanje sa svom decom iz obrazovnog centra
• Briga o amaterskim umetničkim grupama ili jedinicama.
• Tehničko-metodološka priprema nastavnog osoblja
• Promotivni rad na umetničkoj kulturi u školi.
• Poboljšanje školskog okruženja

Sa dolaskom nastavnika umetnosti škola se konsoliduje kao najvažnija
kulturna institucija zajednice. Rezultati njihovog rada će se odraziti na porodični krug. Rad ovih profesionalaca će se odraziti mnogo dalje od školske institucije i zavisiće od veze sa ostalim kulturnim i društvenim institucijama zajednice.
Njihovim prisustvom se obogaćuje sistem rada sa decom, adolescentima i mladima koji se stvarao tokom ovih godina borbe ideja. Biće neophodne veze koje se budu stvorile između integralnih učitelja ili profesora uopšte, profesora računara, socijalnih radnika i nastavnika umetnosti.

Već imamo prethodnicu rezultata koje bi smo mogli da postignemo. To je utvrđeno u svakoj etapi stručne prakse gde se studenti od druge godine povezuju sa obrazovnim centrima i zajednicama. Dovoljna su dva primera. Prvi od njih:
Stručna praksa u opštini La Sierpe, provincija Sankti Spiritus, studenata četvrte godine, obuhvata nedelju dana rada u zajednicama ili školama koje imaju teže uslove za rad od uobičajenih.

U slučaju pomenute provincije odlučeno je da se 183 studenta četvrte godine vaše škole, koji danas završavaju, povežu sa opštinom La Sierpe, budući da je to nova opština, bez čvrste kulturne tradicije, gde nije bilo tehničke snage u kulturi tokom decenija, to jest, opština gde ne postoje školovani nastavnici iz prethodnog perioda i gde je čak teško naći studente za škole nastavnika umetnosti, do tačke da je u prvu generaciju upisan samo jedna studentkinja koja sada završava. Studenti su bili raspoređeni po svim školama, i ispalo je da je po prvi put za mnogo godina, po sećanju đaka i profesora, došlo do jednog tako snažnog kulturnog pokreta na toj teritoriji. Smestili su se u škole, radili u njima i u zajednicama; u nekim slučajevima su morali da pešače više kilometara.
O tome što se tamo dogodilo još uvek pričaju deca i roditelji. Tri studenta iz drugih opština su tražila da budu raspoređena na rad u opštini La Sierpe na osnovu tog iskustva. Uspelo je da se nađe 25 studenata za školsku godinu koja uskoro počinje. Najupečatljivije je da je na jednom skupu koji je pre nekoliko dana održan sa predstavnicima onih koji danas završavaju, svaki put kada bi neko pomenuo svoje obrazovanje, pominjao je kao odlučujući uticaj te nedelje. Slika iskustva iz La Sierpea je sačuvana u njima kao neka internacionalna misija, prisustvo u nekoj bitci, ili učešće u velikom produktivnom poduhvatu, ili im je ostalo osećanje jednog čina koji je iznad onog normalnog, čina potpune predanosti

Prolazeći kroz tu opštinu ostvarili su neku vrstu sinteze između onoga što čini nastavnik iz nekog Doma kulture i onoga što treba da radi u nekoj školi; isto kao što su pre podne radili u školi, tako su po podne animirali zajednicu i uveče učestvovali u kulturnim programima u opštini. Sve se dogodilo za samo nedelju dana. Opštinska vlada i partija smatraju da je otpočeo kulturni preobražaj, što je značajno ako imamo u vidu da je to opština sa kulturnim institucijama u dobrom građevinskom stanju u opštem smislu, ali bez tehničke snage za rad.

Drugi primer:
Od školske 2002-2003 godine Škola za nastavnike umetnosti grada Havane »Eduardo Garsija Delgado« dobija instrukcije da izabere jednu grupu studenata za obavljanje stručne prakse na Univerzitetu informatičkih nauka.
Tokom školske 2002-2003 godine su se povezali na 15 dana. Već u školskoj 2003-2004 godine se uspostavilo, kao stalno, prisustvo jedne grupe nastavnika u tom centru visokog obrazovanja, dva puta nedeljno. Obavljeni posao je od strane drugova sa tog Univerziteta ocenjen kao veoma potreban i tražili su da ovi studenti i dalje budu prisutni da bi jačali pokret amatera koji postoji u tom centru.
Rezultati govore sami za sebe. Za samo dve godine rada, Univerzitet informatičkih nauka ima jedan pokret amatera koji čini 799 studenata, to jest jedan na svakih pet. Prve godine su na Provincijskom festivalu Saveza univerzitetskih studenata (SUS) dobili pet nagrada i tri diplome, a druge godine, 11 nagrada. Od toga će tri učestvovati na nacionalnom festivalu SUSa.

Svršeni studenti škola za nastavnike umetnosti će moći da studiraju bilo koju od struka ili humanističkih nauka koje postoje u centrima Ministarstva visokog obrazovanja, i specijalnosti i struke koje imaju Viši pedagoški instituti po planu univerzalizacije visokog obrazovanja.

Imajući u vodu specifičnosti rada u podučavanju umetnosti, potreba da se stalno usavršavanju kao profesionalci identifikovani sa svojim radom nastavnika, i interes jednog velikog dala njih da nastave da studiraju struku srodnu njihovom obrazovanju, odlučeno je da se otvori fakultet za obrazovanje, struka nastavnik umetnosti, u tesnoj koordinaciji između ministarstava prosvete, kulture i visokog obrazovanja.

Za tu struku je upisano 1.476 diplomiranih nastavnika, to jest 45,5%.
Nova struka se izučava u Visokim pedagoškim institutima u uslovima univerzalizacije visokog obrazovanja, sa trajanjem od 4 godine. Osnovna podrška je u audio-vizuelnom programu i drugim audio-vizuelnim materijalima i podjednako jača značaj učenja sopstvenim naporom i podučavanjem.

Ova struka garantuje produbljivanje humanističkog obrazovanja, produbljivanje pedagoškog obrazovanja i usavršavanje umetničkih veština u struci koju završe u Školi za nastavnike umetnosti.

Narednih dana, u škole koje su dobile nastavnike umetnosti počeće da stiže model rada u skladu sa specijalnošću jednog ili više nastavnika kojima raspolažu.
Da bi se nastavila integralna briga za ovaj program, odlučeno je da se vodi briga o već svršenim nastavnicima i da njima rukovodi Radna grupa za borbu ideja Unije mladih komunista. (UMK)

Da bi se to postiglo, stvorene su strukture na nivou provincija i opština gde bi profesionalni kadrovi UMKa preuzeli odgovornost koordiniranja akcija između kulture, obrazovanja, visokog obrazovanja i svih onih institucija ili organizacija koje su obuhvaćene radom nastavnika umetnosti.

Na nacionalnom nivou će postojati jedna centrala smeštena u Staroj Havani koja će se pretvoriti u Nacionalni centar za usavršavanje nastavnika umetnosti. Biće uključena u srce jednog od najvažnijih društveno-kulturnih projekata zemlje i u njenim prostorijama će se održavati aktivnosti za narod, koje će morati da postanu referenca za sve.

Ova mlada snaga će biti organizovana kao Brigada nastavnika umetnosti »Hose Marti«. Funkcionisaće u izvesnoj meri kao omladinski pokret i vojska kulture čija će glavna, iako ne jedina pozornica delovanja, biti škola.

Uključivanjem u tu brigadu će se konsolidovati identifikacija tih mladih sa njihovim odgovornostima kao nastavnika umetnosti, i usmeriće se potrebne veze koje treba da održavaju sa umetničkim pokretom zemlje i svake teritorije posebno.
Brigada nastavnika umetnosti «Hose Marti« će olakšati jednu bolju brigu u svakom pogledu. Nešto slično smo uradili sa socijalnim radnicima, moćnom i rastućom silom kojom danas raspolaže Revolucija.

Ne možemo da sebi dozvolimo luksuz da zbog birokratskih kontradikcija, protagonističkih želja i institucionalne ljubomore, ova kolosalna revolucionarna snaga ostane razvodnjena na ničijoj zemlji bez političkog vođstva i odlučne podrške u svom višestranom zadatku.

Sa svoje strane, svaki nastavnik umetnosti će poštovati vlast i odgovarajuće funkcije onih koji upravljaju svakim od centara u kome obavlja svoje delatnosti, bilo kom organu da pripadaju.

Tako su bile planirane organizacija i aktivnosti nastavnika umetnosti. Život će kao i uvek reći poslednju reč. Vrata usavršavanja će biti uvek otvorena za sve one koji veruju u Revoluciju.

Unija pisaca i umetnika Kube (UPUK) i udruženje »Braća Saiz« će održavati tesne veze sa mladim radnicima u kulturi preko ovog snažnog pokreta koji treba da se stvori masovnim ulaskom hiljada nastavnika umetnosti svake godine.
Vesti, utisci i impresivne anegdote:

UMK, Ministarstvo kulture i Ministarstvo prosvete su se rastrčali po celoj zemlji gde se u razmeni mišljenja sa Partijom, vladom i institucijama sa svake teritorije mogao konstatovati entuzijazam sa kojim su došli u škole novi nastavnici i sa željom da budu korisni, koja ih prati.

Stigli su natovareni snovima i deca su ih primila sa posebnom pažnjom i entuzijazmom.
Postoje velika očekivanja od strane škole i zajednice.
Sada su u fazi učenja. Direktori, učitelji i profesori nisu navikli da imaju nekog nastavnika umetnosti i u mnogim slučajevima nisu im bliske odgovornosti koje oni maju.

Ovih nedelja su radili na dijagnosticiranju dece, nastavnog osoblja i školskog okruženja; počeli su da organizuju neke radionice i da pohađaju Univerzitet i sistem usavršavanja koji su Kultura i Prosveta uobličili za svakog od njih.
Integracija između UMK, Kulture i Prosvete je olakšala prijem u školi, organizaciju njihovih časova i uključivanje u radni kolektiv.
Upućen je poziv baznim kadrovima UMKa i Pionirske organizacije »Hose Marti« da školu posmatraju kao glavni Dom pionira, budući da je to škola novog tipa. Ranije su kompjuter, video, televizor i mnoge umetničke radionice morale da se traže u Domovima i kampovima. Sada se ti uslovi nalaze u samoj školi.
Televizori i video kojima raspolažu školski centri, će zajedno sa kompjuterima takođe biti instrumenti rada nastavnika. Oni će usmeravati decu i odrasle da preko kompakt diskova ili videa, posete muzeje sveta.
Nastavnici su pozvani da priznaju privilegiju raspolaganja galerijom, pozorištem ili ateljeom likovnih umetnosti, za čiji program su oni odgovorni, a koji su u stvari same škole u kojima rade.

Omladinski video klubovi i TV sale smeštene nepristupačnim delovima zemlje biće takođe scene za rad nastavnika.
Tokom obilaska zemlje mogli su se čuti prvi utisci. Od jedne de druge teritorije mnogo se ponavlja:
«Deca žele svo vreme da budu sa mnom. Kada idem ulicom ponosna sam kad me deca pozdravljaju i govore roditeljima: »gledaj to je moja profesorka muzike«. Volela bih da radim zajedno i sa nastavnikom iz druge škole. Nastavnica iz San Luisa, opštine iz provincije Santijago de Kuba.

»Imala sam veliku podršku mog Doma kulture... volela bih da mi dozvole da radim i sa decom iz škole gde sam imala stručnu praksu, ne želim da me premeste jer već obožavam ovu decu koju sad imam, ali me ta druga deca sreću na ulici i skoro plaču. Ja bih sasvim lepo mogla da radim sa svima«. Nastavnica iz San Hosea de las Lahas, opštine iz provincije La Habana.

»Zahvaljujući časovima koje sam imala u četvrtoj godini, gde sam morala da radim sve, davala sam časove plesa i muzike. Ja sam iz likovnih umetnosti... mnogo mi pomažu oni iz Doma kulture, a u mojoj školi svi me vole«. Nastavnica iz Olgina.
»Imam dvoje dece sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, jedno od njih ima cističnu fibrozu; to su moja dva prva učenika, pripremamo im posebna zaduženja... to me je mnogo potreslo... osećam se vrlo korisno«. Nastavnica iz Las Tunas.

»Ja sam iz pozorišta i već imam hor... otac jednog đaka je muzičar... uzeo sam decu koja su imala najbolje uslove, organizovao sam ih... tražio sam pomoć od tate te učenice i već radimo. Posao je vrlo podsticajan i deca su veoma zainteresovana.« Nastavnik iz Hobaboa, opština iz provincije Las Tunas.

»Ja sam u jednoj seoskoj školi. Direktorka nije dobro poznavala poslove jednog nastavnika pa sam organizovao susret sa svim učiteljima i izložio im koji je moj posao. Moja direktorka je moj najbolji saveznik. Osećam se jako dobro... i već sam usvojio jedno dete... to je jedan đak sa problemima u učenju, počeo sam da radim s njim preko pozorišta... saznao sam da njegov otac ne živi sa njim i da se već dugo nije brinuo o njemu kako treba. Otišao sam da tražim oca koji živi u drugoj opštini... predstavio sam se, objasnio mu šta se dešava... danas moj usvojeni sin već počinje da postiže bolje rezultate u nastavi... takve stvari čine da otkrijemo da imamo srca«. Nastavnik iz Kamagveja.

»Davala sam časove plesa i muzike. Deca se otimaju o časove. Ponekad neće da idu na druge predmete. Ja sam nastavnik likovnih umetnosti«. Nastavnica iz opštine Kamagvej.

»Priredili su nam jako lep prijem... u školi za decu sa poremećajem u ponašanju rad je veoma težak, ali daće rezultate. Ima nas četvoro nastavnika u tom centru... škola se opravlja i zajedno sa drugim profesorima radimo na popravci. .. ako u školi ne postoje uslovi moramo da ih stvorimo ili izmislimo, za to služi nastavnik...« Nastavnik iz Granme.

»Ja sam u Buenavisti, selu iz Remediosa... Tamo nikad nije postojao nastavnik ni za šta... Dajem časove u školi iz svih oblasti... Direktorka Doma kulture me je molila da za vikend odem da se pobrinem za stare iz Staračkog doma. »Ja sam iz pozorišta, a dede bake su htele ples. Ja sam naučio igre iz Mahagve (seoski plesovi koji se uče u školama za nastavnike umetnosti)... Pokazao sam im plesove iz Mahague, a dede i bake su mene naučile one iz Remediosa i završili smo plešući »El Gavilan« svi zajedno.« Nastavnik iz Remediosa, provincija Vilja Klara.

Ono što je do ovde izloženo deo je rada ostvarenog na polju kulture i obrazovanja u borbi ideja.
Za ove četiri školske godine imamo pored 15 novih škola za nastavnike umetnosti, novoizgrađenu Nacionalnu baletsku škola, kapaciteta 300 učenika profesionalnog obrazovanja, gde osim toga rade i radionice za sticanje sklonosti ka baletu, gde može da se upišu 4.000 dece. Izgrađeno je 7 novih škola likovnih umetnosti, tako da ih sada ima u 17 važnih gradova u zemlji; izvršena je kapitalna popravka škole u Trinidadu i velika popravka škole San Alehandro; rekonstruisana je škola Baleta-pozorišta i likovnih umetnosti iz Kamagveja; izgrađena je jedna nova umetnička škola u Bajamu kapaciteta 500 studenata; pojavila se škola za obuku muzičkih grupa, a u raznim oblastima umetničke aktivnosti se u ovom trenutku vrši popravka 21 škole i jedan jako važan posao, kapitalna popravka objekata u funkciji i nastavak radova do potpunog završetka na Visokoj školi umetnosti, tom biseru kubanske umetničke kulture.
Imao sam privilegiju da učestvujem u otvaranju pet od ovih centara. Drugi treba još da se zvanično otvore, ali već uveliko rade.
Ako smo školske 1992-1993 godine raspolagali kvotom upisa od 5.978 učenika u umetničkim školama, možemo reći da se za vreme trajanja specijalnog perioda ta cifra skoro udvostručila, tako da danas imamo kvotu upisa od 10.722; ako se tome doda još 16.168 iz škola za nastavnike umetnosti, znači da raspolažemo sa 26.890 mladih koji će obogatiti umetničku i pedagošku snagu u velikoj borbi za opštu kulturu i podizanje kvaliteta života našeg naroda.
Nije se uzalud radilo. Uspeh je nagradio naše napore. Pozivam bilo koju drugu zemlju sveta da pokaže neki sličan rezultat.

20. oktobra se obeležava 136 godišnjica zauzimanja grada Bajama od strane mambisas trupa, predvođenih Karlosom Manuelom de Sespedesom.
Tog dana, u porti najveće crkve u Bajamu prvi put je otpevana kubanska Nacionalna himna, na tekst i muziku Peruća Figereda, General-majora Oslobodilačke vojske.

Izvođenje himne 20. oktobra se poklapa sa oružanim sukobom kojim Revolucija postiže prvu i najvažniju pobedu nad španskim kolonijalnim trupama. Kapitulacija Bajama i pobedonosni ulazak Sespedesa, predstavljaju vrhunac pobune započete 10. oktobra na plantaži šećera »La Demahagua«, koja je obeležila preokret u istoriji zemlje i dovela do rađanja kubanske nacije, na ostatcima prvih kolonijalnih bedema.

20. oktobar se osim toga poklapa sa rođenjem Abela Santamarije, herojskog borca i drugog vođe snaga koje su napale kasarnu Monkada.
Zbog svih pomenutih razloga 1979 g. je, dekretom Saveta Ministara, taj datim ustanovljen kao Dan kubanske kulture.
Hteli smo da ga proslavimo završetkom školovanja prve generacije nastavnika umetnosti i stvaranjem brigade »Hose Marti«, kao poseban poklon narodu Vilja Klare, primeru rada na očuvanju kulturnih tradicija koje čine identitet našeg naroda i ovogodišnjem dobitniku centralne proslave 26. jula.
Napred hrabri barjaktari kulture i humanizma! Čeka vas čitav jedan život slave.
Kada se u danas neizvesnoj budućnosti bude govorilo o istinski dubokim i neizbrisivim revolucijama i socijalnim promenama, niko neće moći da zaboravi delo koje nas ovde okuplja. Naš narod je ponosan na vas.

Živela Otadžbina!
Živela Revolucija!
Živeo socijalizam!

I kao što je rekao onaj koji se vratio na Kubu iz Bolivije sa svojim specijalnim odredom kao pojačanje, ovde zajedno sa nama: Uvek do pobede!