GOVOR PREDSEDNIKA FIDELA KASTRA RUSA, PREDSEDNIKA REPUBLIKE KUBE, NA INAUGURACIJI SEKCIJE NA VISOKOM NIVOU VI PERIODA ZASEDANJA KONFERENCIJE ZEMALJA POTPISNICA KONVENCIJE UJEDINJENIH NACIJA ZA BORBU PROTIV DEZERTIFIKACIJE I SUŠE. HAVANA, 1. SEPTEMBAR 2003.

Mnogopoštovani g. Hama Arba Dialjo, Izvršni sekretar.
Mnogopoštovani g. Ibrahim Gambari, Generalni podsekretar Ujedinjenih Nacija.
Mnogopoštovani šefovi država i vlada, potpredsednici, predsednici parlamenata, šefovi delegacija,
Cenjeni gosti,

Pre manje od 30 godina čovečanstvo nije bilo nimalo svesno velike tragedije. Tada se mislilo da je jedina opasnost od propasti bila velika količina nuklearnog oružja koje je bilo spremno da se svakog časa upotrebi. Ovakve pretnje još nisu potpuno ni prestale, a već dodatna, užasavajuća i danteovska opasnost vreba. Ne oklevam pri upotrebi ove snažne fraze, iako deluje dramatično. Istinska drama leži u neznanju o rizicima kojima smo bili izloženi toliko dugo vremena.

Posle 25 godina od završetka Drugog Svetskog Rata, 1945, nijedan čovek koji se služio razumom i znao da čita i piše, nikad nije čuo jednu jedinu reč o slepom, neumoljivom i ubrzanom ljudskom putu ka uništenju prirodnih osnova sopstvenog života. Nijedna od hiljada generacija, koje su prethodile sadašnjoj, nije bila suočena sa tako velikom opasnošću, niti je na neku od njih pala tolika odgovornost.

To je realnost. To je plod veoma malo poznate istorije čoveka, rezultat evolucije ljudskog društva tokom pet ili šest hiljada godina, kada ono nije moglo da ima jasnu ideju o tome odakle dolazi i kuda se zaputilo. U ovu iznenađujuću i bolnu stvarnost već je duboko uveren manji deo obrazovanog i zabrinutog čovečanstva, mada rastućeg i snažnog.

Danas znamo šta se događa. Pred svima prisutnima su jezivi podaci i neoborivi dokazi, ozbiljno izloženi i proučeni na ranije održanim skupovima.

Sa moje tačke gledišta, ne postoji hitnija stvar od stvaranja univerzalne svesti, izneti problem ljudima na planeti, svih starosnih doba, uključujući i decu. Objektivni uslovi i patnje koje većina njih doživljava, stvaraju subjektivne uslove za osvešćenje.

Sve se vezuje. Nepismenost, nezaposlenost, nemaština, glad, bolesti, nestašica pijaće vode, stambenog prostora, električne struje; dezertifikacija, klimatske promene, nestajanje šuma, poplave, suše, erozija zemljišta, biodegradacija, epidemije i druge veoma poznate nesreće su nerazdvojne.

Bez obrazovanja nema potrebnog i hitnog osvešćenja o kome govorim.

Jedna velika obrazovna revolucija, ali dostupna svim narodima u svetu.

To je glavna ideja koju želim da izložim.

Kuba, o čijim skromnim uspesima u ovoj važnoj sferi niko ne govori, može da potvrdi da se sa početnim ulaganjem od 3 miliona dolara za jedan kratak vremenski rok, i sa 700 miliona godišnje za narednih 9 godina, koji bi se izdvojili za obrazovni materijal i za opremu, uključujući i milion i po solarnih ploča za zajednice i sela koja nemaju struju, za dvanaest godina može opismeniti i dovesti do šestog razreda škole milijarda i po nepismenih i polupismenih. Ukupni izdatak bio bi manji od 10 milijardi dolara, što odgovara procentu manjem od 0,004 od Bruto nacionalnog proizvoda razvijenih zemalja članica OCDE, za jednu godinu.

Ovo podrazumeva postepeno uspostavljanje 4 miliona obrazovnih punktova, opremljenih audiovizuelnim sredstvima, čija je efikasnost već dokazana, kao i saradnju jednog šireg pokreta dobrovoljaca od 8 miliona ljudi, sa najmanje šest razreda škole, koji bi mogli da se posvete opismenjavanju drugih, a istovremeno i sopstvenom progresivnom formiranju za pedagoge visoke stručnosti.

Ako bismo se odlučili da podstaknemo nezaposlene, tako što bismo im za podučavanje i studiranje davali jednu skromnu mesečnu platu, onda bi se stvorilo 4 - 8 miliona pristojnih radnih mesta, a to bi cenili milioni najugroženijih mladih ljudi iz Trećeg Sveta koji su najviše pogođeni nezaposlenošću.

Troškovi zemalja darodavaca bili bi i u ovom slučaju neznatni: ako procenimo da je ta plata 100 dolara mesečno, a 6 miliona njih se priključi na ovaj način programu, to bi odgovaralo 0,003% Bruto nacionalnom prihodu OCDE, u ovom slučaju, za svaku godinu.

Ova dva programa skupa koštala bi za prvih pet godina približno onoliko koliko bi Sjedinjene Američke Države, ukoliko nastave sadašnjim tempom, utrošile za 15 nedelja na snage koje su zauzele Irak.

Jedan približno isti broj građana sveta bi mogao da se obrazuje, i to uz manje troškove, uz pomoć radija na kratkim i srednjim talasima sa instaliranim pločicama foto ćelija, po ceni nižoj od 15 dolara. Uz radio idu i male knjižice sa didaktičkim materijalom. Ovu metodu opismenjavanja preko radija, koju su osmislili kubanski pedagozi, Kuba je besplatno ustupila nekim zemljama u kojima se već primenjuje, a rado bi to učinila i sa svima onima koji bi zatražili ovu metodu.

Naša zemlja je putem televizijskih prenosa držala kurseve engleskog jezika za više od milion građana, što je koštalo državu 50 miliona dolara.

Sa samo 0,01% od Bruto nacionalnog prihoda OCDE, što predstavlja jedan mali deo od 0,7% koji je grupa bogatih zemalja toliko puta obećavala, a nikada nije ispunila - osim u nekim pojedinačnim slučajevima.

Za deset godina bilo bi moguće obezbediti 30 kilovata struje za 250 miliona porodica Trećeg Sveta preko solarnih ploča. To bi skupa bilo skoro milijarda i po stanovnika iz najsiromašnijeg dela sveta koji bi imali na raspolaganju nekoliko sati dnevno struje, televizijske i radio prenose zabavnog, informativnog i obrazovnog karaktera, a da pri tom ne potroše ni litar fosilnog goriva.

Uprkos blokadi, koja traje više od četiri decenije, i rušenja socijalističkog bloka, iako je naša zemlja bila primorana da se suoči sa jednom veoma teškom situacijom, ona je uspela da proizvede i još uvek proizvodi, na raspoloživim prostorima unutar samih gradova, više od tri miliona tona povrća godišnje, koristeći poljoprivredne otpatke, navodnjavanje mikrodžetom, uz minimalnu potrošnju vode, dajući posao za probližno 300.000 stanovnika, a da nije ispustila nijedan kilogram ugljen dioksida u atmosferu.

Mogu da vas obavestim da će za nedelju dana ukupno 505 0000 kubanskih adolescenata iz niže srednje škole - sedmi, osmi i deveti razred - počeće ovu školsku godinu po novim obrazovnim metodama koje smo osmislili, utrostručiće svoje dosadašnje znanje i raspolagaće se jednim profesorom na 15 učenika.

Zamolio bih vas da mi oprostite što navodim primere kao dokaz da je još uvek moguće, uprkos ogromnim preprekama, učiniti mnogo da bi se sačuvala životna sredina i preživelo čovečanstvo.

Sve što sam rekao nespojivo je sa svirepim ekonomskim sistemom koji je nametnut svetu, sa nemilosrdnom neoliberalnom globalizacijom, nametanjima i uslovljavanjima preko kojih Međunarodni Monetarni Fond žrtvuje zdravlje, obrazovanje i socijalno osiguranje miliona ljudi; sa surovim načinom na koji otima Trećem Svetu neverovatne sume novca godišnje, preko slobodne kupoprodaje deviza koje se vrše između jakih i slabih valuta Trećeg Sveta.

Nespojivo je sa politikom Svetske Trogovinske Organizacije, koja je izgleda stvorena da bi bogate zemlje mogle neometano da prodru u svet svojom robom i unište industrijski i poljoprivredni razvoj siromašnih zemalja, sa planom da nabavljaju sirovine i jeftinu radnu snagu; sa ALCA - Sporazumom o Slobodnoj Trgovini sa Amerikom i drugim sporazumima o slobodnoj trgovini između ajkula i sardina; sa monstruoznim spoljnim dugom, koji u nekim prilikama proguta čak i 50% nacionalnih budžeta, dugom koji je nemoguće namiriti u sadašnjim okolnostima; sa pljačkom mozgova, monopolom nad prirodnim i energetskim resursima planete.
Spisak nepravdi bio bi beskonačan.

Produbljuje se jaz, pljačka je sve veća.

Po zamislima i ideologiji đavolskog i haotičnog ekonomskog poretka, potrošačka društva će za pet ili šest decenija iscrpeti sve korišćene i moguće rezerve fosilnih goriva, a za samo 150 godina potrošiće sve ono za šta je planeti trebalo 300 miliona godina da stvori.

Ne postoji čak ni povezana i jasna ideja o energiji koja će pokretati na milijarde motornih vozila koja preplavljuju gradove i puteve bogatih zemalja, pa čak i Trećeg Sveta.

To je precizan izraz jednog načina života i potpuno bezumne potrošnje, a on nikada neće moći da posluži kao model za 10 milijardi ljudi koji će, smatra se, naseljavati planetu kada se završi fatalna naftaška era.

Takav ekonomski poredak i takvi potrošački modeli nisu u skladu sa ograničenim osnovnim resursima planete koji se ne mogu obnoviti, niti sa zakonima koji vladaju u prirodi i životu. Kultura, kao i moralne vrednosti, čiji je tvorac čovek, sukobljavaju se sa osnovnim etičkim principima.

Ne klonimo i ne oklevajmo u našoj daljoj borbi, budimo duboko uvereni u to da, iako je ljudsko društvo počinilo ogromne greške, iako to i dalje čini, u ljudskom biću se rađaju najplemenitije ideje, počivaju najplemenitija osećanja, a kada nadvlada moćne instinkte koje mu je priroda nametnula, sposoban je da da svoj život za ono što oseća i ono što misli. To je često i dokazao tokom istorije.

Negujmo te izuzetne kvalitete i neće biti nepremostivih prepreka, niti bilo čega što se ne bi moglo promeniti!

Mnogo hvala (Ovacije)