BBC INTERVJU SA HERARDOM ERNANDESOM

BBC je u ponedeljak, 2. jula preneo intervju sa Herardom Ernandesom, jednim od Petorice kubanskih političkih zatvorenika. To je najvažniji intervju, koji su mediji objavilii, sa jednim od Petorice, koji će preći dugačak put kako bi se što više saznalo o borbi za slobodu Petorice.

U intervjuu, Hererdovo objašnjenje razjašnjava antiterorističku misiju Petorice, i izražava svoju veru u pobedu pravde. Izražavamo veliku zahvalnost ocu, Džefriju Botomsu, iz Kampanje solidarnosti sa Kubom Velike Britanije na njegovoj pomoći pri ugovaranju ovog intervjua.

TRANSKRIPT INTERVJUA

2. jul 2007
Zapisničari: Stiv Pet i Glorija La Riva
Nacionalni Komitet za slobodu petorice Kubanaca
Prevod: Huanita Lopes, saradnica Komiteta na Kubi

Kler Bolderson: Gospodine Ernandes, znam da ste veoma zabrinuti zbog tretmana koji imate u zatvoru i zbog vremena, koje ste proveli u usamljeničkom zatočeništvu. Da li možete da mi opišete kako Vas sada tretiraju, koje uslove sada imate u zatvoru?

Herardo Ernandes: Pa, ja sam običan zatvorenik u kaznionici SAD-a, i mogu da kažem da najgori deo mog tretmana, nema ništa sa zatvorom, već sa američkom vladom. Rekao bih da je najgori deo u zatvoru to što u poslednjih deset godina nisam imao prilike da viđam svoju suprugu, jer joj vlada SAD ne da vizu da dođe u posetu. To je jedna stvar, a ostalo, znate, to je zatvor i ja sam zatvorenik kao svaki drugi i nije lako biti zatvorenik, ali ja to radim dobro.

Kler Bolderson: Znači kažete da niste imali porodične posete?

Herardo Ernandes: Dobro, nedavno sam primio neke rođake, majka i sestra su mogle da dođu, ali u slučaju moje supruge, ona deset godina nije bila, jer je stalno odbijaju za vizu. Zato je nisam video deset godina.

KB: Optužili su Vas iz raznih razloga, jedan je pokušaj da dođete do vojnih tajni SAD, pokušavajući da se infiltrirate u bazu, kao i zbog toga što ste bili neregistrovan agent za jednu stranu vladu. Da li možete da nam objasnite šta ste Vi na pre svega radili na Floridi?

Herardo Ernandes: Pa, na prvom mestu ja sam skupljao informacije o terorističkim grupama, koje su obično delovale na Floridi. To su osobe koje su uspele da imaju kampove za obuku u paravojnim organizacijama i koji su išli na Kubu da vrše sabotaže, postavljaju bombe i razne vrste agresije. I oni su nekažnjeni, i u jednom momentu, Kuba je odlučila da pošalje neke ljude kako bi prikupili informacije o tim grupama i da ih zatim prosledi na Kubu, kako bi se sprečile te akcije, i 1998.g. Kuba je prosledila FBI-u neke informacije u vezi sa tim grupama, očekujući da će FBI učiniti nešto protiv njih, a na nesreću, oni su uhapsili ljude koji su prikupljali te informacije. Mene su optužili za konspiraciju pri špijunaži. Na našem suđenju, koje je trajalo sedam meseci, bila su trojica ili četvorica penzionisanih generala američke vojske, koji su posvedočili da u ovom slučaju nije bilo nikakve špijunaže, ali sud je bio u Majamiju, i mi nismo mogli da imamo pravedno suđenje. Proglašeni smo krivima, ali postojala je zavera, jer je vlada rekla: «Čekajte malo, oni nisu vršili špijunažu, ali će to jednom pokušati», to jest, u tome se sastoji zavera za vršenje špijunaže, ali nisam prikupio niti preneo nijednu tajnu informaciju, ništa u vezi sa nacionalnom bezbednošću SAD-a.

KB: Ali, priznajete li Vi da ste radili kao agent za jednu stranu vladu i da ste u jednoj izjavi u svoju odbranu rekli da ste radili sa lažnim dokumentima, sa lažnim ličnim dokumentima?

HE: Da, priznajem.

KB: Ali, to je prilično ozbiljna stvar, zar ne?

HE: Da, jeste, ali postoji nešto što se zove «odbrana iz potrebe», koja kaže da ukoliko je cilj sprečavanje neke pogrešne akcije, izbegavanjekrivičnog dela, onda možete prekršiti zakon, hoću da kažem možete to da razumete. U mom slučaju, da, falsifikovao sam lična dokumenta, radio sam za jednu stranu vladu, ali ne da bih naneo štetu američkim interesima, već da bih branio kubanski narod od terorizma.

KB: Koji su bili ti prekršaji, koje ste Vi pokušavali da zaustavite?

HE: Pa, na primer, 1997.g. eksplodirala je bomba u jednom hotelu na Kubi i ubila Fabija Di Selma, italijanskog turistu, a 1976.g. kao što znate, bomba je eksplodirala u kubanskom avionu, kada je stradalo 73 ljudi. To su samo dva primera terorističkih napada protiv Kube. Svaki čovek koji živi u Majamiju, koji gleda TV ili sluša lokalni radio, zna šta je Komandos F-4, i šta je Alfa 66 i šta su «Braća po otkupu».

KB: A možete li mi Vi objasniti šta znače ta imena?

HE: Da, obično ih nazivaju paravojnim grupama. Ja ih zovem terorističke grupe. Neke od grupa koje sam pomenuo imaju kampove za obuku u Evergladesu, nose maskirnu odeću, imaju oružje i obučavaju se za dan kada će ići da «oslobode Kubu», i oni obično idu na Kubu i pale zgrade, pokušavaju da organizuju unutrašnju sabotažu i druge akcije. To je javna informacija, proverite novine u Majamiju i videćete. Videćete da su oni bili ukjlučeni u to i idu na Kubu i tamo obave nekoliko napada i kad se vrate, dočekaju ih kao heroje, i na primer, na našem suđenju, predstavili smo mnoge svedoke, citirali smo obalske stražare i FBI i pokazali dokaz o tome da nisu kažnjeni. Mi smo, na primer, pitali jednog obalskog stražara: «Je li istina da ste tog dana uhvatili jednu grupu, koja se uputila ka Kubi, sa oružjem i eksplozivima?» «Da» «Zašto?» «Pa, zato što su nam rekli da pecaju jastoge». Nešto slično se desilo na našem suđenju. A to nije usamljeni slučaj. Postoji dugačak izveštaj o terorističkim agresijama protiv naše zemlje. Znači, kubanski narod ima pravo da se brani od terorističkih akcija. Nadamo se da će vlada SAD učiniti nešto, pa oni kažu da vode rat protiv terorizma, ali, kako onda dozvoljavaju tim teroristima da slobodno deluju u Majamiju? Nedavno, pre mesec dana, čovek koji je organizovao eksploziju u kubanskom avionu, što je usmrtilo 73 ljudi, je oslobođen i sada je slobodan u Majamiju.

KB: Postoji jedno veoma diskutabilno delo, zbog koga ste osuđeni, i to je razlog što tako dugo izdržavate kaznu: rušenje dva aviona SAD, od strane Kube 1996.g. Jeste li imali udela u tim radnjama?

HE: Ne, absolutno ne. Ali Vi morate da shvatite šta se stvarno desilo: čovek koji je vodio te avione zove se Hose Basulto. Bio je operativac CIA šezdesetih godina, i ubačen na Kubu, kako bi vršio sabotaže. Posle toga, 1962.g. se vratio sa Floride na Kubu, i pucao iz topa na jedan kubanski hotel, vratio se u Majami, gde su ga dočekali kao heroja. Već tada je imao dugu istoriju terorističkih dela protiv kube, i u jednom trenutku svog života on je rekao: «Dobro, sada ću da budemdobar čovek, hoću da uzmem taj mali avion i da letim do Kube bez ikakve dozvole i da bacam letke i propagandni materijal», i to je uradio šesnaest puta. A Kuba je poslala SASD- u 16 diplomatskih dopisa, koje su bile predate našem sudu, planirajući žalbu SAD-u i rekavši «Ovi ljudi krše međunarodne zakone, američke zakone, kubanske zakone». A Kuba je obično govorila «Ne radite to više, izlažete opasnosti našu sopstvenu avijaciju, naš narod, sve».

KB: Možda je bila greška, i siguran sam da je bilo puno diplomatskih rsprava o tome, ali mene zanima kako ste vi bili povezani sa tim?

HE: Nikako! Ja sam bio u Majamiju i avion je bio srušen u kubanskim vodama, na velikoj udaljenosti od mesta na kome sam se ja nalazio.

KB: Znači, Vi niste poslali nikakvu informaciju , koja je mogla da pomogne kubanskoj vladi da sruši te avione?

HE: Naravno da ne. Ako pregledate informacije iz tog perioda, videćete da je Hose Basulto to najavio mnogo ranije, rekao je ;:»Bićemo tamo 24.februara», svi su to znali. Mi smo pred našim sudom podneli memorandum jedne američke vladine agencije, govoreći njihovom narodu: «Zabrinuti smo zbog onog što će se desiti 24. februara, nešto će se desiti, jer je Kuba odlučila da ako to urade ponovo, biće srušeni, onda je bolje da budemo spremni na takvu situaciju. To je bilo u memorandumu. Ja sam čekao da se nešto desi, uključujući i naš sud, Ričard Nusio, bivši savetnik predsednika Klintona bio je u sudu i rekao je: «Da, ova organizacija je van kontrole». Postoje polemike o ovoj temi, i Kuba kaže da su pucali na avione u teritorijalnim kubanskim vodama, SAD kaže da je jedan avion bio u teritorijalnim kubanskim vodama, ali da su se ona dva srušena kretala u tom pravcu, ali su bili iznad međunarodnih voda. I vlada me je optužila za zaveru, i oni kažu da sam ja znao da će avion biti srušen u međunarodnim vodama, što nije imalo nikakvog smisla, ludost. Ali oni su morali nekog da okrive i izabrali su mene.

KB: Uskoro imate apelaciju. Šta će biti osnova Vaše žalbe?

HE: Pa, mi imamo različite tačke za apelaciju. Glavna tačka, ona koju mi stvarno želimo a na nesreću je bila odbijena, je sedište. Mi imamo argumente da je sud u Majamiju bio nepravedan. Naše suđenje se produžilo skoro sedam meseci i bilo je više od 100 svedoka i porota je razišljala nekoliko sati i nije postavila ni jedno jedino pitanje. Samo su nas proglasili krivima po svim tačkama optužbe, a zatim nam je sudija izrekao kazne, najviše moguće po svakoj optužbi.

KB: I Vi kažete da je to zbog uticaja zajednice kubanskih emigranata na Floridi?

HE: Da, naravno. Za vreme suđenja, bilo je raznih nepravilnosti. Bilo je ljudi koji su slikali porotu, a štampa je pratila porotnike kolima i bilo je uznemiravanja, protesta pred sudom, raznih stvari. A i štampa je zaista bila neprijateljski raspoložena prema nama.

KB: Onda vi mislite da je porota bila zastrašena ili čak izmanipulisana, zar je bilo tako ozbiljno?

HE: Ja mislim da je porota bila zastrašena. Bilo koja osoba koja živi u Majamiju, ili zna šta se tamo dešava, mogla je da shvati da ništa što je vezano za Kubu nije normalno u Mjamiju. Na primer, baš sada je jedna knjiga povučena sa polica u Majamiju, povučena iz škola, samo zato što se na koricama pojavljuju kubanska deca koja se smeju, sa srećnim pogledom. To je knjiga za decu pod naslovom «Idemo na Kubu» i oni su je sklonili samo zato jer u knjizi postoji jedna rečenica koja kaže: «Kubanska deca uče i žive usto kao ti», nešto tako, samo zbog toga, a svi koji znaju istoriju Majamija, da su ljudi bili ubijani samo zato što žele bolje odnose sa Kubom. Ja mogu da vam ispričam da su u časopisu «La Replica» postavljali bombe nekih 7 puta jer su se zalagali za bolje odnose sa Kubom. Ljudi iz Majamija... morali biste tamo da živite da biste razumeli. Najveći deo Amerikanaca nema predstavu o onome šta se dešava u Majamiju, to je kao druga zemlja.

KB: Kubanski lider, Fidel Kastro je u prošlosti pokazao veliki interes za vaš slučaj i govorio u vašu korist. Da li ste vi to čuli direktno od njega?

HE: Pa, imao sam priliku da razgovaram telefonom direktno sa njim, na njegov rođendan, pre dve godine. To je bilo nešto neočekivano za mene. Ja sam jednostavno tog dana pozvao svoju suprugu jer je bio i rođendan mog prijatelja Renea Gonzalesa. Onda kada sam to shvatio, rekao sam supruzi, «čestitaj mu sa moje strane», a tada je on rekao, «hej, čekaj malo, želim da mi on to kaže». Tada sam imao priliku da razgovaram sa njim nekoliko minuta, što je za mene bilo veliko iskustvo, naravno.

KB: I šta vam je rekao?

HE: Pa, rekao je da veruje da će pravda pobediti, jer je uvek verovao da će, kada američki narod bude otkrio ono što se desilo u našem slučaju, kada američki narod otkrije istinu o našem slučaju, pravda pobediti... svi u to veruju.